Slika 2
Slika 1
 

Pocetna

O udruzi



Ribarski alati


Slike
Video Kontakt

 


kutina

 

smz

 

repusnica

6.Bučkalo

Bućkalo je specifičan ribarski alat, korišten na rijeci Savi za ulov soma i tradicijski se sastoji od nekoliko elemenata.  Drveni dio, bućkalo, izrađivan je najčešće od jasena zbog lakoće obrade spomenutoga drveta.

bucka 2

Dijelovi su: držalo, pero i čašica ili redom: gornji, srednji i donji dio. Švemer ili končani dio debljine je 3-4 mm, a isto toliko debela je i udica. Olovo je duljine 7-8 cm i debljine oko 15 milimetara postavljeno iznad udice na razmaku od cca 50 cm.Duljina se određuje prema očekivanoj najvećoj dubini rijeke gdje se lovi [cca 12 m]. 

bucka


Ovako predimenzionirani dijelovi švemera potrebiti su zbog nekoliko razloga:

Končani dio:

Obzirom da se bućkanjem lovi pri dnu rijeke postoji mogućnost zapinjanja udice za kladu ili granu na dnu.
Ako je končani dio tanak povlačenjem po zapinjanju pući će.
Uhvaćeni som prilikom vučenja na površinu pruža otpor.
Ako je končani dio tanak klizi između prstiju i reže ih.
Na rijeci Savi postoje dubine veće od 10 metara i za niska vodostaja, tako da je 12 metara duljine končanoga dijela neki minimum.

Udica:

Već je spomenuto da se bućkanjem lovi pri dnu rijeke pa postoji mogućnost zapinjanja za kladu ili granu na dnu.
Ako je udica tanka, povlačenjem po zapinjanju pući će ili se izravnati.
Tanka udica ponaša se kao oštar nož - reže, pa uhvaćeni som često otpadne.

Olova:

Udica prilikom lova mora biti zbog već spomenute mogučnosti zapinjanja oko 1.5 m iznad dna. Znaći da na neki način treba izmjeriti dubinu vode.
E, to je prvi razlog zašto nam treba olovo određene težine. Prilikom mjerenja ono jednostavno vuče prema dnu, pa kad prestane vući - na dnu je. Sad je dovoljno končani dio propuštajući kroz šaku jedne ruke drugom vući, šireći obje. I tako smo povukli udicu oko 1.5 m iznad dna ili u lonjskom ribarskom žargonu 'jedan rasteg'.
I drugi razlog: Bućka se na tekućoj vodi i da nema težine olova končani dio nebi stajao okomito nego koso, jer je lagan i voda ga brže nosi.
Takav položaj končanog dijela nije poželjan, jer postoji mogučnost da po osjetu ugriza njegovim povlačenjem izvučete udicu somu iz usta bez da se isti uhvati.


http://www.kilacin-del.com/Tradicija/rama.jpg
Rama


U počecima uporabe bućkala nije bilo ribarskog konca na sintetičkoj osnovi nego se koristio konac, dobiven od biljke konoplje. Njegova trajnost u vlažnoj okolini bila je maksimalno jednu sezonu uz dobro održavanje [oko 7 mjeseci]. Održavanje se svodilo na ciklično [3 - 4 puta] impregniranje u otopini Modre galice i nakon toga sušenje u napetom stanju. Napeto stanje se postizalo na rami ili okviru zatezanjem pri namatanju i osjetno je doprinosilo brzini sušenja. Uporabom sintetičkog konca rama postaje nepotrebna ali se ipak koristi radi urednijeg spremanja alata.

Tradicijski mamci:

Za ulov soma bućkalom korišteni su po tradiciji, slijedeći mamci: žaba, školjka, vrljac [mrmak, rovac, krumpiraš] i miš. Za mjesto bućkanja koriste se dublji dijelovi rijeke što je obzirom na vrstu ribe sasvim razumljivo. Bućka se tako da se drvenim dijelom, bućkalom, za koji je zavezan končani dio pri vrhu držala, udari pod 120 stupnjeva u vodu, plitko, ispod površine, vuče cca 20 cm kroz vodu i zatim naglo podigne zadnji dio ili čašica izvan vode. Zrak koji je čašica povukla sa sobom pri udaru u vodu sada se oslobađa i pritom se čuje specifičan zvuk.
Nakon 4 - 6 udaraca, zastane se nekoliko trenutaka i nastavlja dalje.
I to je to . . . . 
Eto, sad kad sve znamo, krećemo u lov na soma.

Sjeli smo u čamac i odvezli se do mjesta lova, stavili na udicu odgovarajući mamac, izmjerili dubinu, podigli udicu 'jedan rasteg' zavezali švemer za bučkalo i poćeli u razmacima bućkati.
U ritmu bućkanja potežemo udicu s mamcem i na neki način mamimo soma.


buckalo


Som dolazi i hvata mamac. Odmah po osjetu ugriza potežemo udicu prema gore, hvatamo soma i vučemo na površinu pazeći da švemer bude stalno zategnut. Zategnutost švemera sprječava soma da se usmjeri natrag prema dnu i u večini slučajeva otpadne s udice.
Sada kad imamo soma, uz dodatak još dvije ili tri vrste ribe i začina, u loncu na otvorenoj vatri, skuhamo dobar 'fiš' i proslavimo ovaj prvi ulov. BISTRO!!
Postoje među ribarima i ribičima razna tumačenja glede zvuka koji proizvodi bućkalo udaranjem po vodi i njegova utjecaja na soma, no ne postoji naučno tumačenje tog fenomena, pa se sva ostala mogu tretirati kao osobna i proizvoljna, a poneka graniče i s naučnom fantastikom.
Omiljeni način ribolova bio je bućkanje. Time načinom hvataju se samo somovi. Pribor za bućkanje sastoji se od podeblje jake špage dovoljno dugačke da može dohvatiti dno svake dubine u rijeci u kojoj se bućkalom hvata riba. Na jednom kraju špage čvrsto ribarskim uzlom oveže se velika oštra udica. To je glavni dio pribora a drugi važan dio pribora je bućkalo koje je načinjeno od komada prikladnog drva dubine oko 30 cm a debljine oko 4 cm. Taj komad drva obradi se tako da gore na predjelu rukohvata ostane okrugao kakav jest a prema dolje se obrađuje tako da postepeno dobiva oblik noža sa dvije oštrice ali se na donjem kraju mora ostaviti kotačić dužine oko dva centimetra koji se zadnji obrađuje tako da se gornjim dijelom prema rukohvatu lijepo zaokruži da se ne ošteti donji rub a sa donje strane se plitko lijepo udubi čašica. Upravo o izradi te čašice ovisi uspjeh ili neuspjeh. Sam ribolov bućkalom je najzanimljiviji valjda od svih riječnih ribolova. Ribar sjedi u čamcu mirno pušta da matica rijeke nosi čamac i stavlja mamac na udicu. Na špagi iznad udice oko 30 cm mora biti komad olova određene težine radi balansiranja kojim upravlja ribar i da udica sa mamcem može da potone. Udica s mamcem spušta se u vodu na dubinu prema procjeni ribara. Ribar zatim omota špagu oko lijeve šake koju drži iznad vode s lijeve strane čamca i njome migolji gore dolje kao da nekoga dolje u vodi izaziva. Bućkalo uzima u desnu ruku s položajem da je čašica bućkala dolje prema vodi i udara bućkalom po vodi tako kao da hoće nekoga iza sebe zapljusnuti. Ako to dobro radi javljati će se zvuk isti kakav proizvodi som udarajući repom po vodi. Taj zvuk iz nekih razloga okuplja somove pa kad se vrte oko čamca neki od njih nalazi mamac i lakomo ga proždire. Za mamac se najčešće uzima vrljac, školjka, glista, pijavica a dobra je i džigerica.

 

 

nazadribanaprijed

vojkovic

 

lonjsko

 

kopacki